U petak, 26.2. u 21 sat u Dječje kazalište Dubrava gostuje Kazalište Virovitica s predstavom SRCE BOKSAČA. Predstava po prvi puta gostuje u Zagrebu, a nagrađena je 2009. godine na ASSITEJU. Cijena ulaznice je 30 kuna, a blagajna je otvorena 1 sat prije početka predstave.

Kakva nas kriza zapravo muči?

Jedina stvar neugodnija od druženja s luzerom druženje je - dvojice luzera. A baš se dvojica takvih susreću u drami Lutza Hübnera Srce boksača i to u jednom od najneugodnijih prostora u kojem se čovjek može naći - staračkom domu. Jojo, tinejdžer bez djevojke i bez pravog prijatelja priznao je krađu i kažnjen je obavljanjem društveno korisnog rada: pomaganjem u staračkom domu, konkretno, bojanjem sobe u kojoj živi Leo. Ovaj ostarjeli boksač nakon moždanog udara živi sam u domu, bez ikakve vidljive komunikacije s vanjskim svijetom, okrenut isključivo vlastitim mislima i boljoj prošlosti. Jojo, koji život nikako da započne i Leo koji nikako da ga završi osuđeni su tako jedno na drugo.

A onda se iz netrpeljivosti vještom rukom pisca počinje graditi složeni odnos: ispod fasada koje svi održavamo pred svijetom počinju se otvarati one zanimljive i malo poznate unutrašnjosti koje sasvim neočekivano nalaze zajednički jezik.

U izoliranom mikrokozmosu otužne sobe u staračkom domu najednom kao da se događa globalno zatopljavanje, ali za razliku od onog pravog, velikog i važnog s negativnim posljedicama oko kojeg smo svi zabrinuti, ovo malo i svijetu nevidljivo zatopljavanje rezultira pozitivnim mislima i nadom. U Hübnerovoj sobi rađa se bliskost, prijateljstvo koje otapa santu leda i pretvara se u blisku suradnju dvoje klinaca u duši, suradnju u kojoj se Jojo i Leo udružuju protiv nepravednog svijeta, učeći jedan od drugog kako ga preživjeti i na kraju pobijediti. U drami u kojoj naizgled ne postoji dramski protagonist - dvojica prijatelja kao da su antagonisti - u glavnoj ulozi pojavljuje se vanjski svijet uređen po mjeri nekih drugih ljudi, svijet u kojem se ni jedan ni drugi ne snalaze, ali kojem su se spremni suprotstaviti svim sredstvima. Jer, pokazuje se, obojica su borci, boksači, a kod takvih je bitna samo jedna stvar: veliko srce.

Pred  takvim velikim srcima svijet se mora pokoriti, i starac i dječak bude se iz vegetiranja, ružnog sna nepripadanja svijetu i pronalaze svoje mjesto u realnosti. Bez globalnih metafora i  velikih riječi Hübner gradi minimalistički dramski svijet koji nadilazi okvire sobe i staračkog doma, mjesta iz kojeg se izlazi jedino kad se umre. On otvara vrata širokog svijeta dvojici malih antagonista, koji nalaze način kako nadmudriti jakog nevidljivog protagonista drame, vanjski svijet izgubljen u otuđenosti društva koje nema više vremena za male ljude. Tijekom drame mjesta se zamjenjuju i mali ljudi, kojima je bila namijenjena uloga luzera izborili su se za mjesto protagonista i s takve pozicije izlaze u vanjski svijet, spremni pretvoriti ga u svijet ljudskosti i brige za bližnjega kakav njima treba.

Hübnerovo Srce boksača otkriva bitnu istinu suvremenog svijeta: kriza o kojoj se neprekidno govori nije ni ekonomska ni materijalna ni globalna kako nam je stalno predstavljaju. Kriza koja nas zaista muči kriza je ljudskosti i povjerenja i događa se na pojedinačnom, ljudskom planu, ne na globalnim burzama. Ova predstava ne nudi rješenje, ali ukazuje na mogućnost,  a to je sigurno puno više nego danas mogu ponuditi brojni globalni spasitelji svijeta.

Jasen Boko
O autoru

Lutz Hübner  (1964.) suvremeni njemački dramatičar srednje generacije rođen je u Heilbronnu, a diplomirao je njemački jezik, filozofiju i sociologiju na  sveučilištu u Münsteru, nakon čega se školovao kao glumac na Staatliche Hochschule u Saarbrückenu. Glumio je i režirao na njemačkim pozornicama, prvu dramu Suze domovine napisao je 1994. godine, a od 1996. samostalni je umjetnik, pisac i redatelj, i danas njegov spisateljski opus čini tridesetak drama. Sve su izvođene na brojnim njemačkim i inozemnim pozornicama što ga čini jednim od najpopularnijih i najpoznatijih njemačkih dramatičara koji pišu za mlade i djecu.

Srce boksača njegova je treća drama, praizvedena u najpoznatijem europskom kazalištu za mlade, legendarnom berlinskom GRIPS teatru 1996. godine. Za nju je 1998. dobio najugledniju njemačku nagradu Jugendtheaterpreis. Živi u Berlinu.