Predstavu Zadatak, Heinera Müllera, u reziji Mirana Kurspahica,  mozete pogledati 8. i 9. ozujka, u velikoj dvorani  Teatra &TD s pocetkom u 20 h te 10. i 11. ozujka u polukruznoj dvorani &TD-a,  s pocetkom u 20h komorni balet Vodoinstalater, autorskog dua Tudor/Manojlovic.

Jeste li spremni na ‘Zadatak’?

Teatar &TD i KUFER predstavljaju:

“ZADATAK” Heinera Müllera

u režiji Mirana Kurspahića

Nezadovoljni ste povećanim PDV-om? Niste uspjeli u privatizaciji preuzeti tvornicu? Članovi Vlade vam nisu dio uže ili šire obitelji? Nemate posao, socijalno, zdravstveno, a tako biste rado ostvarili “hrvatski san”? Bunili biste se, ali ne znate kako? Imamo Zadatak za vas. Iz magične tvornice hitova Mirana Kurspahića, koja je producirala predstave Carstvo radosti, Koriolan, Vrijeđanje publike i mnoge dr. stiže nova interaktivna kazališna poslastica: Zadatak Heinera Müllera, revolucija u svojem najizazovnijem izdanju dosad.

Vaš zadatak nikada nije bio teži, a ulozi veći. S punim ustima lakše se govori o promašenoj revoluciji. Povisimo uloge. Ako ste dorasli Zadatku, potražite najbližu &TD blagajnu i prihvatite

izazov. Mi smo spremni na sve, jeste li i vi?

Miran Kurspahić, redatelj mlađe kazališne generacije dosad je režirao nekoliko predstava, uključujući Carstvo radosti koja je na festivalu cabareta - Gumbekovim danima (u organizaciji Histriona) nagrađena u kategoriji najbolje predstave. Kurspahić je produktivni mladi autor, uz kojeg se načešće vezuju kontroverzne konotacije: nezadovoljan tretmanom na Akademiji dramske umjetnosti, prije nekoliko godina, s tadašnjim kolegama Oliverom Frljićem i Sašom Božićem zatražio je reforme iste institucije. Spomenuti kolege u međuvremenu su uspješno završili Akademiju, dok je Kurspahić u nekoliko navrata i s nekoliko projekata (Sad kad je komunizam mrtav, moj život je prazan, Sumo Sumarum, Fikus je smokva) bezuspješno pokušavao polagati ispite. Potaknut nepovoljnim razvojem situacije i nemogućnošću odrađivanja fakultetskih obaveza, Kurspahić se odlučio za umjetnički otpor te pokrenuo vlastiti Virtualni

Džihad protiv ADU.

Odlučujući se redom za nekonvencionalna rješenja, Kurspahić se u svojim politički osviještenim projektima najčešće oštro sukobljava sa autoritetima te beskompromisno i nerijetko brutalno secira hrvatsku društvenu zbilju i mentalitet.

Drama njemačkog dramatičara Heinera Müllera, sačinjena od tekstova sa ishodišnom točkom bavljenja modelima i etikom revolucije (s težištem na francusku revoluciju), Kurspahiću je dodijeljena kao završni ispitni zadatak na ADU. S obzirom na njegovu ‘buntovničku’ prošlost, baviti se komadom o propaloj revoluciji predstavlja ironično ispreplitanje fikcije i zbilje. ‘Zadatak’ koji je dodijeljen autoru, on sam delegira na tri glumice – Lanu Barić, Ivanu Krizmanić i Ladu Bonacci. One ga pak dalje prosljeđuju na publiku. Tu nastaje zanimljiva polazišna točka za izvođenje ove predstave – ‘Zadatak’ s mehanizmom ‘zadatka’.

Odabir tri ženske izvođačice proizlazi iz više razloga: u glavnoj ideji francuske revolucije tri su pojma - jednakost, bratstvo, sloboda, tri su potlačena kontinenta koja se spominju u Müllerovom komadu, kao i tri boje u francuskoj zastavi koja se rodila u revoluciji. Parola koja se učestalo ponavlja u ‘Zadatku’, ‘Revolucija je kurva’ izvođačice koriste kako bi u maniri dama lakog morala koketirale, šarmirale i manipulirale s publikom. Naime, koristeći se društvenom konvencijom o ‘nježnijem spolu’, neke stvari će se puno lakše istrpiti, a zadaci lakše izvršiti ukoliko ih servira šarmantna žena.

Premda se ‘Zadatak’ bavi neuspjelim pokušajem revolucije, pitanje ipak ostaje: isplati li se danas sudjelovati u revoluciji i, ukoliko je odgovor afirmativan, kako preživjeti u tom nemilosrdnom mehanizmu? U današnje postmoderno doba tradicionalno shvaćanje revolucije gubi smisao, a granica između terorizma i revolucionarstva je sve tanja. Ulozi su sve veći i nerijetko je vlastiti život sredstvo za postizanje cilja ili odašiljanja poruke, zaključuje autor Kurspahić.

Režija i dramaturgija: Miran Kurspahić
Igraju: Lana Barić, Ivana Krizmanić, Lada Bonacci
Svira: Luis FF Tabacco

Produkcija: Kufer & Teatar &TD

VODOINSTALATER

Izvođači: Dean Krivačić, Ivana Pavlović, Judita Franković, Nino Bokan

Glazbenici: Ana Benić (flauta), Goran Jurković (saksofon), Ivan Batoš (glasovir), Oleg Gourskii (kontrabas), Tanja Tortić (violina)

Produkcija: Teatar &TD // Kultura promjene SC-a - Studentski centar u Zagrebu - Sveučilište u Zagrebu
Koproducent: Muzički Biennale Zagreb

Vodoinstalater je komorni balet prema motivima Borisa Viana, crnohumornog francuskog pisca, pjesnika, skladatelja, pjevača, šansonijera, jazz kritičara, inženjera, prevoditelja, pronalazača; uopće malo je područja u umjetnosti ili znanosti koja Viana nisu zanimala i kojima se nije bavio. Inspirirani Vianovom zbirkom novela Mravci složili smo novu priču; libreto prema kojem će nastati partitura, a prema njoj Vodoinstalater, pojašnjavaju autori.

Kao i svaki balet i Vodoinstalater je kolodvor na kojem se sijeku putevi glazbenog materijala u izvedbi 5 instrumenata, 5 glazbenika i jednog laptopa, s libretom kojeg pokretom tumače 2 izvođačice, 2 izvođača i jedan most. Vodoinstalaterovi likovi kreću se sivim područjem od igre do plesa kojeg se najbolje može opisati terminom pokret.

Vodoinstalater je potresna priča o mjestima i vremenima koje rat nikada nije zahvatio, pa su ona morala zahvatiti njega. To je priča o susjedskim odnosima i povijesti maltretiranja; o vojnicima na konjaku, kurvama u bunilu, o studentima u vodi do koljena i djevojčicama u minskom polju.

Ovaj balet je priča o običnim ljudima koje vianovska percepcija pretvara u čudovišta ili barem čudake. Major, Garamuche i Noemi vjerojatno su mediokriteti koji tek u percepciji vianovskog lika - studenta - apsolventa nadgrobnog klesarstva postaju izopačene karikature.

Vodoinstalater je crni balet. Ne bi mogao biti bijeli jer su i partitura i libreto crni, a humor ovisi o bojama zastave pod kojom se igra.

„Ballet is a very wonderful mixture of a number of arts: Dancing, Music, Drama, Poetry and Painting. When these are combined and presented on the stage, you have the art of ballet. It is a highly disciplined stage art, based on a centuries-old tradition of movement.“ Lizette Nel

O autorskom timu:

Gordan Tudor (1982.), višestruko nagrađivani saksofonist, skladateljskim se radom počeo baviti još prije desetak godina, a posebno se posvetio skladanju tijekom usavršavanja u Nizozemskoj i Francuskoj. Skladao je za saksofon, komorne ansamble, elektroniku, kao i glazbu za dokumentarne i animirane filmove, te kazališne i plesne predstave. Njegove su skladbe izvođene u Hrvatskoj, Sloveniji, Austriji, Nizozemskoj, Francuskoj, Njemačkoj, Češkoj i Americi, a balet Vodoinstalater mu je prvo glazbeno-scensko djelo.

Natalija Manojlović  (1978.), plesačica, koreografkinja i dramaturginja, na hrvatskoj plesnoj sceni aktivno djeluje već dugi niz godina, a njezino prvo koreografsko ostvarenje bila je predstava Oprosti, sam’ malo (2003.) s kojom je gostovala na festivalima u Hrvatskoj i inozemstvu. Surađivala je s Kilinom Cremonom, Martinom Soderkampom, Gabrielom Castillom, Irmom Omerzo, Nikolinom Pristaš, Aleksandrom Janevom i drugima, a radila je u EkS-sceni, te kao članica Podmlatka Zagrebačkog plesnog ansambla.